Iako ljeto još nije počelo u astronomskom smislu, Sunce nas već grije kao da je sredina srpnja! Nakon čitanja ovog članka, vjerojatno će vam biti još toplije, budući on za temu ima upravo našu zvijezdu i pojave viđene ovih dana na njoj.

Zapravo, prva od tih pojava se samo prividno zbila na Suncu, a neobičnost ove opservacije nije u njoj samoj, već u mjestu i načinu na koji je promatrana. Riječ je o tranzitu ili prelasku planeta Merkura preko Sunčevog diska, događaju koji nije osobito rijedak i kojemu u svakom stoljeću imamo priliku svjedočiti 13 ili 14 puta. Kako su Merkur i Venera bliži Suncu od Zemlje, događa se povremeno da gledani s našeg planeta prođu točno između nas i matične zvijezde. Ako je vedar dan, može ih se tada po nekoliko sati vidjeti kao crni kružić koji polako klizi preko sjajnog Sunčevog kruga. Venera je znatno veća od Merkura i nama je bliže, pa je njen kružić osjetno veći: može ga se kroz jaki filter nazrijeti i prostim okom! Merkur bude za tranzita sitan na Suncu i svakako se moramo poslužiti dalekozorom, ali i tako moramo paziti da ga ne pobrkamo s nekom od pjega. S druge strane, budući je bliže Suncu i budući mu treba manje vremena za jedan obilazak oko Sunca od Venere, Merkurovi tranziti su puno učestaliji. Prošli prelazak toga planeta preko Sunčevog diska vidljiv s našeg planeta zbio se 2006. g, a posljednji kojega smo mogli promatrati iz naših krajeva, dogodio se tri godine ranije. U dane 9. svibnja 2016. g. i 11. studenog 2019. g, imat ćemo priliku vidjeti početne dijelove Merkurovih tranzita, no njegov silazak sa Sunčevog diska će nam u oba navrata izmaknuti jer će se Sunce već naći ispod obzora. Prvi cjeloviti tranzit najmanjeg planeta Sunčevog sustava, iz naših ćemo krajeva vidjeti tek 13. studenog 2032. g. A i  to samo ako bude vedro!

Međutim, jedan tranzit Merkura je snimljen i 3. lipnja ove godine! To dakako nije moglo biti učinjeno sa Zemlje: fotografije su dobivene „Mastcam“-om, kamerom na NASA-inom robotskom vozilu „Curiosity“, koje već skoro dvije godine boravi na Marsu. Iako nije bila namijenjena toj svrsi, roverova kamera je na Sunčevom disku – osjetno manjem kada ga se gleda s Crvenog Planeta – zabilježila dvije pjege približno veličine Zemlje (AR 2077 i AR 2079), ali i još jednu vrlo blijedu mrljicu pokraj njih. Ta treća „pjega“ bio je upravo Merkur koji je viđen s Marsa toga dana prelazio Suncem. (Kako se planeti gibaju oko Sunca u njima svojstvenim ravninama, međusobno malo nagnutima, tranzit koji se zbiva iz perspektive „Marsovaca“ nije vidljiv sa Zemlje, a ni obratno. Zbog istoga razloga, tranzit se ne dogodi svaki put kada unutarnji planet prođe između promatrača i Sunca, tj. kada se nađe u donjoj konjunkciji.) Slike možda i ne oduzimaju dah, ali su ipak zanimljive jer su snimljene s drugog planeta, a i stoga što je na njima po prvi put zabilježen planet Merkur viđen s Marsa. Dakako, da je planet u tranzitu bila Zemlja, prizor bi bio neusporedivo dojmljiviji, ali takvi su događaji iznimno rijetki. Na srednjoj sličici je ravnom crtom naznačena putanja Merkura preko diska Sunca, dok je na slici desno položaj malog planeta označen križićem.

Slika: NASA/JPL-Caltech/MSSS/Texas A&M

Jedan drugi robotski uređaj, također NASA-ina svemirska letjelica „Solar Dynamics Observatory“ (SDO), fotografski je dokumentirala nešto što se prije nekoliko dana uistinu dogodilo na Suncu. Taj uređaj svojim brojnim instrumentima iz visoke orbite oko Zemlje praktično neprestano prati događanja na našoj zvijezdi. Kako Sunce upravo prolazi kroz maksimum svoje aktivnosti – premda ponešto prigušenog intenziteta u odnosu na ranije – i bez planetnih tranzita ne manjka zanimljivih prizora na njegovom disku. Već će i projekcija Sunca malim teleskopom otkriti obilje pjega na njemu, dok će opserviranje u valnim duljinama koje ostaju nevidljive za naše oči pružiti uvid u dinamku koja stoji iza tih pjega. U razmaku kraćem od 24 sata, 10. i 11. lipnja, na obodu Sunca su, tako, putem SDO-ovih kamera osjetljivih na ultraljubičasto svjetlo zabilježene čak tri baklje razreda X. Taj razred čine najenergičniji bljeskovi, a rekordna baklja ove godine, višestruko snažnija od ovih posljednjih, viđena je u veljači. Baklje često završe izbačajem brzih čestica (elektrona, protona, iona) sa Sunca u svemirski prostor. I provale od 10. lipnja su proizvele takve izbačaje, premda skromnog opsega. Izbačenom oblaku čestica obično treba nekoliko dana da stigne do orbite Zemlje, a u ovom slučaju taj naelektrizirani materijal će uglavnom promašiti naš planet.

Slika: NASA/SDO