Sustavno bilježenje broja pjega na površini Sunca je započelo sredinom 18. st. i otada su registrirana 24 ciklusa solarne aktivnosti. Ovaj kroz koji sada prolazimo, jedan je od najskromnijih među njima. Mnoga predviđanja vezana uz njega, temeljena na ranijim promatranjima, pokazala su se pogrešnima. Primjerice, pojačana aktivnost na početku novog ciklusa kasnila je barem dvije godine, a maksimum te aktivnosti, do kojega je trebalo doći 2013. g, prilično je podbacio u odnosu na očekivanja. Jedna od mjera intenziteta aktivnosti je broj pjega opaženih na površini Sunca u nekom kalendarskom mjesecu. Rekord u tekućem ciklusu drži studeni 2013. g. sa 75 pjega, što je najmanji maksimum još od veljače 1906. i 14. ciklusa Sunčeve aktivnosti. Usporedbe radi, u ožujku 2000. g. je bila zabilježena 121 pjega, u prosincu 1979. g. njih 164, dok se u ožujku 1958. g. na strani Sunca okrenutoj Zemlji našla čak 201 pjega! Unutarnja dinamika Sunca i dalje je velika nepoznanica, pa ta nepouzdanost predviđanja koja daju znanstvenici ne treba čuditi. No, nastave li se istraživanja sadašnjim intenzitetom, možemo u bliskoj budućnosti očekivati puno veću točnost takvih prognoza!

Slika načinjena udruživanjem triju ultraljubičastih fotografija Sunca. AR2192 je dolje desno od sredine slike. Iza oboda Sunčevog diska pojavljuju se nova aktivna područja. (20. listopada 2014.)

Ovaj „minimalni maksimum“ ipak nije lišen burnih događanja na Sunčevoj površini i u njegovoj koroni, poput energičnih baklji i obilnih izbačaja mase. Povremeno se pojavi i neka vrlo krupna pjega - ili zbijena skupina pjega - dovoljno velike površine da ju se može vidjeti i bez dalekozora. Jedna takva velika pjega, čija je širina oko šest puta veća od Zemljinog promjera, pojavila se iza oboda Sunca 17. listopada. Već dva dana kasnije, bila je dovoljno odmaknuta od ivice diska da ju se moglo vidjeti i prostim okom, kroz neki dobar filter. (Za tu svrhu može poslužiti maska za elektrolučno zavarivanje ili naočale za promatranje pomrčine Sunca.) Vrtnja Sunca će sljedećih dana dovesti pjegu blizu središta njegovog diska, pa će pjega biti još lakše uočljiva - uz uvjet da dotada ne izblijedi. Aktivno područje na kojemu se pjega nalazi dobilo je oznaku AR2192 i iz njega je već izbila barem jedna baklja razreda X.

Slike je snimio NASA-in satelit Solar Dynamics Observatory (SDO).