Bezbroj je primjera koji pokazuju značaj istovremenog istraživanja svemirskih pojava u različitim pojasima elektromagnetskog zračenja. Jedino na taj način možemo dobiti potpuniji uvid u prirodu kozmičkih objekata i procesa. I dok rezultati promatranja u infracrvenom ili ultraljubičastom dijelu spektra mogu u velikoj mjeri nalikovati onima ostvarenima u vidljivoj svjetlosti, podaci dobiveni u rendgenskom području obično se od njih jako razlikuju. Tako je stoga što rendgenske zrake stižu iz materijala – plina ugrijanog do temperatura od više milijuna stupnjeva - koji slabo odašilje bilo koje druge valne duljine.
Kompozitna slika maglice Gitare i mlaza iz pulsara koji je stvara. Plavom bojom je prikazana vidljiva svjetlost zabilježena Svemirskim teleskopom Hubble i teleskopom Hale, dok je ružičastom bojom predočen rendgenski mlaz uočen Chandrom. (NASA/CXC/UMass/S.Johnson i ostali,NASA/STScI i Palomar Observatory 5-m Hale Telescope.)
Na slikama koje snimaju rendgenski teleskopi, poput NASA-inog Rendgenskog opservatorija Chandre, nasjajnijim ostaju tijela i pojave visokih energija, često okruženi materijalom vidljivim u drugim dijelovima spektra. Tako je to i u maglici nazvanoj Gitara, udaljenoj od nas po svoj prilici oko 4,9 tisuća svjetlosnih godina i smještenoj u sjevernom zviježđu Cefeja. Ta osebujna maglica je otkrivena 1992. g. teleskopom Hale Palomarske zvjezdarnice, a svoje ime duguje sličnost s glazbalom koju iz naše perspektive pokazuje upravo u vidljivoj svjetlosti. Riječ je o razmjerno kratkovjekoj brazdi koju je u rijetkom međuzvjezdanom mediju – uglavnom plinu vodiku – izdubila jedna neutronska zvijezda, pulsar oznake PSR B2224+65. Taj je zbijeni objekt - širok samo nekoliko desetaka kilometara, no s masom većom od Sunčeve - nastao u eksploziji jedne supernove i on sada juri kroz svemir brzinom koja bi mogla premašivati i 800 km/s.
Brazda oblika gitare koju stvara PSR B2224+65 nalikuje tragu kojega zrno metka načini u tzv. balističkom gelu!
Kako neki takav ostatak masivne zvijezde dobije toliko veliku brzinu, nije posve jasno, ali jedno ponuđeno tumačenje pretpostavlja da je urušavanje vanjskih slojeva na jezgru zvijezde na samrti moglo biti izrazito nesimetrično. Novonastala neutronka bi zbog toga doživjela snažan udarac u jednu stranu, koji bi je onda „lansirao“ daleko od poprišta eksplozije. Pulsar stvara pred sobom val poput onoga kojega u vodi proizvodi pramac broda, te za sobom ostavlja dugu brazdu koja se širi. Ta brazda je „gitara“ maglice! Sam pulsar je premali da bi ga se moglo uočiti na tako velikoj udaljenosti, ali se zato u rendgenskim zrakama jasno vidi dugi mlaz koja brizga s njega. Chandrina slika pokazuje da taj zagonetni mlaz leži na pravcu koji je na smjer gibanja pulsara postavljen približno pod pravim kutom. Rendgensko zračenje zasigurno proizvode neke čestice visokih energija (tj. vrlo brze) u mlazu, ali priroda toga mlaza u ovom trenutku nije poznata.