Nakon skoro pet godina leta Sunčevim sustavom, pročetkom srpnja prošle godine NASA-ina svemirska letjelica Juno (Junona) je ušla u polarnu stazu oko planeta Jupitera. Iako je oko toga plinovitog diva već kružila jedna sonda, također američki Galileo, njome o planetu nismo saznali osobito puno. Galileo je uglavnom bio usredotočen na istraživanje velikih Jupiterovih mjeseca, te se izbjegavao odviše približavati planetu okruženom opasnim čestičnim zračenjem. Juno je, pak, istraživačka platforma posvećena upravo odgonetanju tajni skrivenih u nutrini Jupitera. Među te tajne se ubraja i razdioba mase prema udaljenosti od središta planeta, a posebice masa i veličina Jupiterove jezgre. Ne samo da bi Juno trebala dati podatke potrebne da se dokuči koliko je gust koji sloj u unutrašnjosti toga planeta, već će iz njih biti moguće steći određenu predodžbu i o dinamici tih slojeva, tj. strujanjima između njih. Precizno mjerenje magnetskog polja Juno-inim instrumentima bi trebalo omogućiti da se konačno dozna i na koji način i gdje se generira Jupiterovo enormno magnetsko polje. Juno će biti u stanju i mapirati varijacije u sastavu, temperaturi, građi i dinamici atmosfere planeta, sve do dubina gdje vladaju tlakovi puno veći od 100 bara, i to po svim širinama, od pola do pola.
Dio okolice južnog Jupiterovog pola, snimljen za prvog bliskog susreta Juno i planeta. (NASA/SwRI/MSSS/Shawn Handran)
Kako bi mogla ostvariti sve te ciljeve, Juno obilazi oko Jupitera u izduženoj stazi koja je u točki najvećeg približavanja planetu (perijovu) dovode na samo 4200 km iznad vrhova oblaka, te je potom odvodi na više od 8 milijuna kilometara od Jupitera. S obzirom na tu malu udaljenost koja dijeli Juno od Jupitera tijekom njihovih bliskih susreta, pruža se prilika i za snimanje izvrsnih fotografija orijaških, ali nadasve slikovitih oblaka u atmosferi planeta. Juno uistinu posjeduje kameru, ali ona nije dio njenog glavnog znanstvenog instrumentarija. Ta tzv. JunoCam je na nju postavljena tek kako bi se privuklo zanimanje javnosti za misiju i omogućilo zvjezdoljupcima da se uključe u znanstvena istraživanja obradom sirovih podataka dobivenih kamerom ili izborom posebno zanimljivih lokacija na Jupiteru na koje bi JunoCam mogla obratiti posebnu pozornost. Riječ je o malom uređaju, dugom samo oko 18 cm, koji je zapravo prilagođena kamera MARDI, ranije načinjena za NASA-in rover Curiosity. Taj je robot 2012. g. stigao na planet Mars i on posjeduje još nekoliko drugih, puno boljih i svestranijih kamera. No, JunoCam mora djelovati u bitno drukčijim okolnostima, povremeno izložena vrlo snažnom zračenju, i s letjelice koja se giba vrlo brzo i koja se usto neprestano okreće oko osi.
Naglašeno vrtloženje oblaka i jedan mali bijeli oval (gore lijevo). (NASA/SwRI/MSSS/David W. Thomson)
Unatoč tim poteškoćama i objektivno skromnim mogućnostima Juno-ine kamere, zahvaljujući izvrsnosti njene izrade i trudu predanih profesionalaca i amatera koji barataju podacima što ih sonda posljednjih mjeseci proslijeđuje na Zemlju, Jupiterova atmosfera nam se sada otkriva u novom svjetlu, na intrigantan i dojmljiv način, privlačan ne samo onima koji u njoj vide predmet znanstvene znatiželje, već i onima koji su tek očarani njenom nesumljivom ljepotom. Na ovoj adresi se mogu pronaći slike koje je poslala JunoCam, kako one "sirove" (JUNOCAM), tako i obrađene (PUBLIC).
Razmjerno dugo eksponirana i jako obrađena slika nekoliko manjih zračnih vrtloga. (NASA/JPL/SwRI/MSSS/Gerald Eichstädt)
Izvorne fotografije, kojima često manjka kolorita i kontrasta, mogu razmjerno lako biti poboljšane odgovarajućim programima, tako da se istaknu zakučasti oblici oblačnih vrtloga, kao i razlike u obojenosti (tj. kemijskom sastavu) pojedinih struja u oblačnoj masi. Takve digitalne intervencije mogu itekako pridonijeti našem razumijevanju onoga što se zbiva u Jupiterovoj atmosferi, ali njima se ponekad stvori i nešto što donosi tek estetski užitak - fotografija nalik umjetničkoj slici! Astronomi-amateri, koji obrađuju Juno-ine slike, proizvode izvanredne uratke obiju vrsta, koji se onda objavljuju na Juno-inim internetskim stranicama. Na ovoj stranici, pak, priložena je nekolicina tih slika detalja Jupiterove uskomešene "površine".
Jedan veći bijeli oval (oluja) i učinak kojega on stvara na zračnu struju na njegovoj jovijanskoj širini. (NASA/JPL/SwRI/MSSS/Phablo Araujo)
Slika na vrhu: Južni obod Jupitera, s jednim od osam "bisera" nanizanih oko planeta. Riječ je o bijelom ovalu gore lijevo. (NASA/JPL/SwRI/MSSS/Björn Jónsson)
Još ponešto o JunoCam i njenim slikama možete doznati OVDJE i OVDJE (Facebook).