Kako bi udaljenost od Zemlje do Mjeseca bilo moguće izmjeriti velikom točnošću, te kako bi se odredila stopa udaljavanja toga našeg prirodnog satelita, na njegovu površinu je postavljeno nekoliko malih zrcala sličnih “mačjim očima”. Prema tim reflektorima upućivane su tijekom pokusâ snažne laserske zrake, i to kroz optički teleskop. Zraka je u teleskop ulazila na mjestu gdje bi inače stajao okular, a iz instrumenta je izlazila široka koliko i njegovo primarno zrcalo. Dok bi stigla do Mjeseca, zraka bi se proširila do promjera većeg od šest kilometara. Čak i tako, bilo je potrebno točno poznavati položaj zrcala da bi ga se pogodilo laserom. Odraženu zraku bi se potom hvatalo teleskopima na tlu, što je bilo još teže postići, budući je čak i pri najboljim atmosferskim uvjetima do detektorâ stizao samo jedan foton svakih nekoliko sekunda. Mjerenjem vremena koje je laserskoj zraci potrebno da stigne do nekog od lunarnih zrcala i potom se od njega vrati do Zemlje, te iz poznavanja brzine svjetlosti, moguće je izračunati udaljenost do Mjeseca. Kako se pokazalo, njena prosječna vrijednost iznosi približno 384400 km, što znači da svjetlu trebaju oko 2,5 sekunde da prevali cijeli put. Sada znamo i to da se Mjesec svake godine od nas udalji oko 38 mm. Tako precizno mjerenje bilo je nužno provesti i kako bi bilo moguće točno proračunavati pomrčine Sunca, kako one buduće, tako i one koje su se zbile prije više tisuća godina.

Tri laserska reflektora su na lunarnu površinu postavili astronauti programa Apollo, dok se ostali nalaze na dvama Lunohodima (na slici lijevo dolje), robotskim vozilima sovjetske proizvodnje. Lunohodi su djelovali na površini Mjeseca početkom 1970-ih godina. Položaj Lunohoda 1 je po okončanju njegova rada ostao tajnom sve do ove godine. Zbog toga nije bilo moguće ni koristiti njegov reflektor za lasersku zraku (crvena strelica na slici). No, nedavno je američka svemirska letjelica Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO), koja se od 2009. g. nalazi u orbiti oko Mjeseca, svojom moćnom kamerom uočila izgubljeno vozilo (velika slika i detalj dolje desno)! Zahvaljujući LRO-ovim oštrim fotografijama, konačno je bilo moguće laserskom zrakom pronaći Lunohodovo zrcalo. LRO je zabilježio i tragove što su ih za sobom ostavili robotovi kotači (niz malih strelica).