Još u ljeto 2008. g, NASA-in rover Opportunity krenuo je na dugo putovanje prema ogromnom, 22 kilometra širokom Marsovom krateru Endeavour. Do pred konac 2010. g, taj neumorni robot prevalio je skoro 15 km te dionice, a do cilja mu je preostalo još oko 6 km. Nije to, dakle, luda vožnja, već polagano i oprezno napredovanje preko ravnog, ali nepoznatog i često podmuklog terena. Pored toga, Opportunityjevo je napredovanje usporeno i čestim zaustavljanima radi vršenja opservacija, poput analize tla, stijena i kamenja na koje rover naiđe usput. Konačno, to je i svrha njegova dolaska na Crveni planet. On i njegov brat blizanac, rover Spirit, dospjeli su na površinu Marsa još 2004. g, a cilj misije je bio održati ih u djelatnom stanju tek malo više od 90 dana. I dok je za Spirita misija vjerojatno okončana, Opportunity evo skoro sedam godina od slijetanja još uvijek pridonosi našem razmijevanju Zemljinog susjeda. U tome ima svesrdnu podršku jedne druge američke svemirske sonde, moćnog Marsovog orbitera MRO (Mars Reconnaissance Orbiter). Osim što svojom snažnom kamerom, najjačom ikada poslanom u “duboki svemir”, jasno daje do znanja kontroli misije kamo treba usmjeriti rover, MRO je sada svojim spektrometrom na rubu kratera neslužbeno nazvanog Santa Maria uočio znake osobite vrste minerala – hidratiziranih sulfata. Kako takvi materijali nastaju u prisutnosti vode, koje nema na površini suvremenog Marsa, oni su planetolozima iznimno zanimljivi. Ti bi minerali mogli značiti da je Crveni planet u prošlosti bio puno vlažniji, s obiljem vode na površini. Kako se 80 metara široka Santa Maria našla blizu Opportunityjeve putanje k Endeavouru, odlučeno je da je rover posjeti i na licu mjesta istraži tlo oko njenog ruba. To je prvi takav slučaj “navođenja” rovera na temelju podataka dobivenih s nekog od Marsovih orbitera! Opportunity je do kratera Santa Maria stigao sredinom prosinca, a ova panoramska slika je sastavljena od slika koje je njegova navigacijska kamera snimila s ivice te udarne tvorbe.