VELIKA SLIKA
NASA-in Svemirski teleskop Hubble nas je obradovao još jednim blagdanskim darom, ovaj put načinivši sliku raskošne i nama bliske planetarne maglice NGC 5189. Taj je objekt od nas udaljen između 1800 i 3000 svjetlosnih godina, a nalazi se u zviježđu Muhe, u blizini južnog nebeskog pola. Maglica je duga skoro dvije svjetlosne godine.
Planetarne maglice predstavljaju kratkotrajne završne faze u razvoju zvijezda srednje veličine, kakvo je i naše Sunce. Dok troši posljednje gorivo u svojoj jezgri, umiruća zvijezda izbaci veliki dio svoga vanjskog omotača. Taj materijal potom bude zagrijan zračenjem iz stelarnog ostatka, te od njega nastanu svijetleći oblaci plina koji mogu posjedovati vrlo složenu građu, budući izbačaji mase sa zvijezde nisu ravnomjerni ni u vremenu, ni u prostoru.
Spektakularan primjer te prekrasne složenosti, vidljiv je u plavkastim režnjevima NGC 5189. Većina maglice je ispunjena čvorovima i pramenjem. Procesom gubitka mase zvijezde, ova planetarna maglica je zadobila dva oblika usađena jedan u drugi i međusobno nagnuta, koja se od središta šire u različitim pravcima.
Ta dvostruka bipolarna struktura može biti protumačene prisutnošću jedne pratilje koja kruži oko središnje zvijezde i koja je (gravitacijom) utjecala na izbačaje mase tijekom njenih samrtnih grčeva iz kojih je rođena planetarna maglica. Ostatak središnje zvijezde, koji je izgubio veliki dio početne mase, sada svoje zadnje dane živi kao bijeli patuljak (strelica). Međutim, u vidljivom se svjetlu ne primijećuje nikakav kandidat za tu možebitnu zvijezdu pratilju.
Sjajni zlatni prsten izuvijan preko slike, sazdan je od velike zbirke radijalnog pramenja i kometima sličnih čvorova. Te tvorbe obično nastaju udruženim djelovanjem fotoionizirajućeg (elektromagnetskog) zračenja i stelarnih vjetrova (čestičnog zračenja).
Ova slika je snimljena Hubbleovom Kamerom širokog polja 3, 8. listopada 2012. g, kroz filtere koji su tako izabrani da propuštaju točno određene boje svjetla koje fluorescencijom proizvode atomi sumpora, vodika i kisika. Boje zvijezda su zabilježene kroz širokopojasne filtere za vidljivo i bliskoinfracrveno zračenje. Iskorišteno je ukupno pet filtera.
(Zasluge: NASA, ESA i Hubble Heritage Team (STScI/AURA);
animacija: NASA, ESA, and G. Bacon (STScI))