Premda malo i ne osobito
upadljivo, zviježđe Dupina je još u starom vijeku bio uvršteno
među tadašnjih 48 "službenih" konstelacija. Tipično je
ljetno zviježđe, no lako ga previđamo pokraj susjednih Orla i
Labuda, puno većih i sjajnijih nebeskih likova. Ali zahvaljujući
jednoj razmjerno rijetkoj i iznimno zanimljivoj pojavi, posljednjih
dana mali Dupin privlači pozornost astronoma svuda po svijetu.
Naime, dana 14. kolovoza ove godine, japanski astronom amater Koichi
Itagaki je pomoću svog 18-centimetarskog reflektorskog teleskopa i
CCD kamere uočio porast sjaja jedne dotad bezličine Dupinove
zvijezde, koja je ranije bila tek uistinu skromne 17. veličine. Pri
otkriću, zvijezda je već imala sjaj od 6,8, a dva dana kasnije je
dosegnula maksimum od 4,3 magnitude. (Manji broj znači veći sjaj, a
svaka jedinica mjeri razliku u sjaju od oko 2,5 puta. Tako su
zvijezde 3. veličine, približno 6,25 puta sjajnije od zvijezda 5.
veličine.) To znači da joj je sjaj u samo nekoliko dana narastao za
više od 100 tisuća puta! Zahvaljujući tome, ta zvijezda u Dupinu
je trenutno vidljiva i prostim okom!

Spektralna analiza je
ubrzo pokazala da je riječ o tzv. novi, termonuklearnoj eksploziji
na površini bijelog patuljka, degenerirane i ogoljene jezgre
zvijezde umjerene mase. Svojstva nova - njihov spektar i promjena
sjaja - znaju se dosta razlikovati, pa vjerojatno postoji više
mehanizama koji ih izazivaju, ali "klasično" tumačenje je
sljedeće: bijeli patuljak, zbijeni objekt veličine Zemlje i s masom
zvijezde, tvori s nekom normalnom zvijezdom tijesni dvojni sustav.
Tvar (uglavnom plin vodik) struji s obične zvijezde na bijelog
patuljka i nakuplja se neko vrijeme u tankom sloju na njegovoj
površini. Kada se nakupi dovoljna količina toga materijala, tlak i
vrelina izazovu u njemu silovitu fuzijsku reakciju, koju onda mi
možemo vidjeti kao porast sjaja i novu. Takva eksplozija je vrlo
jaka, no ne toliko da bi u potpunosti razorila bijelog patuljka.
Nakupi li bijeli patuljak na neki način dovoljnu masu (oko 1,4
Sunčeve mase), on može uistinu eksplodirati, ali kao supernova -
prasak i desetke tisuća puta energičniji od tipične nove.
Eksplozija supernove posve uništi bijelog patuljka. Da je takva
sudbina zadesila zvijezdu u Dupinu, ona bi se sada na našem nebu
svojim sjajem mogla nadmetati i s planetom Venerom! Prividni sjaj
nove ovisi, dakako, u velikoj mjeri i o udaljenosti na kojoj se
zvijezda koja je provalila nalazi. Najbolja trenutna procjena razmaka
koji nas dijeli od nove u Dupinu iznosi od 2500 do 5000 svjetlosnih
godina, što je znatna udaljenost, približno jednaka onoj na kojoj
se nalazi njoj bliski Deneb, najsjajnija zvijezda Labuda. Prije skoro
jednog stoljeća, 1918. godine, u zviježđu Orla je zabilježena
jedna osobito sjajna nova, nazvana V603 Aquilae. Ona je bila
dosegnula sjaj od čak -1,4, što ju je nakratko učinilo usporedivom
s najsjajnijom zvijezdom neba Siriusom!

Ubrzo nakon što je
postigla svoj najveći sjaj, nova u Dupinu je ponešto izblijedjela,
te sada već nekoliko dana zadržava približno 5. veličinu. To
znači da je još uvijek s mračnih lokacija vidljiva bez pomoći
dalekozora, no za njeno pronalaženje od velike će vam pomoći biti
obični dvogled. Kako biste bili sigurni da vidite upravo novu,
možete se poslužiti priloženom kartom neba. Promatranje će ovih
dana ometati puni Mjesec, ali nova će vjerojatno biti vidljiva i
nakon što se on udalji u pravcu istoka. Novu promatraju, snimaju i
mjere joj sjaj astronomi diljem svijeta, a tu je posebno važan
doprinos amatera. Zahvaljujući podacima koji pristižu od tih
entuzijasta, sastavljena je i krivulja sjaja na priliženoj slici.
Novu smo fotografirali i s naše zvjezdarnice na Mosoru, velikim
teleskopom i fotoaparatom Canon EOS 500D.
Službena oznaka ove nove
je "Nova Delphini 2013". Nalazi se na rektascenziji od 20 h
23 min 30.68 s i deklinaciji od +20° 46' 03.8''. Graf promjene sjaja
("svjetlosnu krivulju") možete vidjeti OVDJE. Graf se
ažurira u kratkim vremenskim razmacima.