Veća karta
Nepredvidljivost kometa koji prvi put prilaze Zemlji
je dobro poznata i nije uputno najavljivati ih kao sjajne dok su još daleko od
Sunca. Pa ipak, takve se neumjerene najave i dalje povremeno daju u medijima
javnog informiranja, čak i onda kada su astronomi oprezno suzdržani. Kako poput
planeta ili mjeseca, ni kometi ne proizvode vlastito svjetlo, vidimo ih samo
stoga što ih obasja Sunce. Što je obasjano tijelo veće, ono će se činiti i
sjajnijim na nebu, stoga što će i primati, i odražavati više svjetla. I dok su
promjeri drugih tijela u Sunčevom sustavu stalni, veličina kometa jako ovisi o
njihovoj udaljenosti od Sunca. Kometne jezgre su mala tijela, obično ne šira od
nekoliko desetaka kilometara, koja predstavljaju mješavinu stjenovitih i lako
hlapljivih materijala (ledova) u različitim odnosima. Kada se jezgra dovoljno
približi Suncu – a neke od njih k nama stižu s uistinu velikih udaljenosti – ti lako hlapljivi
materijali (volatili) stanu isparavati s njene jezgre. Raspršena prašina i led
napušu se u komu - prostrani oblak oko jezgre, kojemu se promjer u nekim
slučajevima zna mjeriti i stotinama tisuća kilometara! Kome nekih kometa bile
su veće čak i od Sunca! Priđe li komet Suncu bliže od udaljenosti na kojoj se
nalazi Marsova staza, tlak Sunčevog svjetla i čestični vjetar koji s njega
struji stanu otpuhivati materijal u komi, pri čemu se oblikuje rep. Taj rep je
svakako najljepši ukras jednog kometa i zaslužan je da se ti objekti u našem
jeziku nazivaju zvijezdama repaticama.
Veća karta
Dakle, prividni sjaj kometa na našem nebu, osim
o njegovoj udaljenosti od Sunca i Zemlje, u velikoj mjeri ovisi i o veličini,
sastavu i gustoći njegove kome. A kolika će i kakva biti ta koma, ovisi, pak, o
sastavu i građi jezgre! Ta svojstva kometa koji po prvi put dolazi u unutarnji
dio Sunčevog sustava, a kojega astronomi obično otkriju onkraj Jupiterove
putanje, isprva su potpuna nepoznanica i procjene njegovog budućeg sjaja nisu
puno više od nagađanja. Primjerice, moguće je da je komet na toj udaljenosti
razmjerno sjajan stoga što je s njega već počelo isparavanje (sublimacija)
lakše hlapljivih ledova, poput ugljikovog monoksida i dioksida, metana ili
amonijaka. Te tvari prelaze u plinovito stanje na nižim temperaturama od vode.
No, glavni doprinos komi daje vodeni led, koji počne sublimirati tek nakon što
komet priđe Suncu bliže od Marsa. Ako toga vodenog leda na jezgri nema dovoljno
ili ako je on skriven i zaštićen slojem stjenovitog materijala na površini,
koma će ostati malom i rijetkom, te komet neće u pogledu sjaja ispuniti
očekivanja. To se zadnjih desetljeća dogodilo već puno puta, premda je bilo i
suprotnih primjera, kada je komet nadmašio prvotne procjene.
U ovom trenutku se Suncu približava komet C/2012
S1 (ISON), kojega su u rujnu 2012. g. otkrili mladi ruski astronomi Vitalij
Nevski i Artjom Novičonok. Do tog otkrića su došli služeći se 40-centimetarskim
teleskopom uključenim u rad „Međunarodne znanstvene optičke mreže“, projekta
kojemu je prvenstveni cilj otkrivanje i praćenje umjetnih tijela u visokoj Zemljinoj
orbiti. U taj projekt je uključeno dvadesetak zvjezdarnica u desetak država, a
njime rukovodi moskovski Institut za primijenjenu matematiku Keldiš, pri Ruskoj
akademiji znanosti. Kratica engleskog naziva toga projekta glasi ISON i ona je
stjecajem okolnosti postala popularnim imenom ovog kometa. Ubrzo po otkriću,
čim mu je proračunata staza, postalo je jasno da će ISON proći vrlo blizu
Suncu, na udaljenosti koja je manja od Sunčevog promjera! Komet će se u
perihelu naći 28. studenog, samo oko 1165000 kilometara od površine naše
zvijezde. Zbog te male udaljenosti od Sunca, komet bi mogao biti izuzetno sjajan,
možda i vidljiv po danu, ali bi se on isto tako mogao i raspasti zbog pretjeranog
zagrijavanja i krhke građe tipične za komete. Neke od medijskih najava s
početka ove godine, prikazivale su taj susret ISON-a sa Suncem kao izvjesni
spektakl koji nas čeka u jesen, no međutim ponašanje kometa tijekom proljeća i
ljeta nije bilo nimalo obećavajuće. Njegov sjaj je dugo vremena ostajao
jednakim, iako mu se udaljenost od Sunca i nas neprestano smanjivala. To je
ukazivalo na manjak volatila ili njihovu nemogućnost da sublimiraju i oblikuju značajniju
komu.
No, kada se činilo da će ISON biti još jedno
kometno razočaranje za zvjezdoljupce, on je sredinom studenog nenadano „živnuo“,
dobivši višestruko na sjaju. U samo nekoliko dana, od objekta uočljivog samo
dobrim dalekozorom, postao je vidljivim i prostim okom! Neke od prvorazrednih
fotografija snimljenih tih dana, možete pogledati OVDJE i OVDJE! ISON Suncu
prilazi s južne strane ravnine ekliptike i tek će se nakon prolaska perihelom
naći u položaju u kojemu ćemo ga i mi moći lijepo vidjeti. Uz uvjet, dakako, da
se taj prolazak za njega ne pokaže fatalnim, komet bi se u prvim tjednima
prosinca trebao vidjeti na našem večernjem nebu, vjerojatno i bez pomoći
teleskopa. Kako se čini, njegova je staza hiperbolična i on se više neće
vratiti u ovaj dio Sunčevog sustava. Karte neba na ovoj stranici prikazuju
putanju ISON-a u tom razdoblju, a priložena je i fotografija snimljena s terase
zvjezdarnice Zvjezdanog sela Mosor, samo uz uporabu teleobjektiva.
Ako komet ISON izdrži bliski susret s matičnom
zvijezdom i bude stoga vidljiv na večernjem nebu, Zvjezdano selo Mosor će u
prosincu upriličiti i njegovo javno promatranje. O tome ćete biti pravovremeno
obaviješteni.