I ovu opoziciju planeta Jupitera smo iskoristili da ga fotografski ovjekovječimo u tom času kada je na nebu Zemlje najsjaniji i (prividno) najveći. Dana 5. siječnja, naš je planet prošao približno između Sunca i toga (stvarno) najvećeg planeta Sunčevog sustava, a samo dva dana kasnije nastao je gornji niz slika. Slike su snimljene kroz veliki teleskop zvjezdarnice, promjera zrcala 400 mm, uz zamalo savršene uvjete u atmosferi Zemlje. Stoga se na njima jako lijepo vide i pojedinosti u atmosferi Jupitera, u prvom redu dobro znana Velika crvena pjega. Uz pjegu je priljubljen i jedan tamni oblak razmjerno novijeg datuma i približno iste površine. Pjega je bila okružena tankim prstenom bijelih oblaka, što ju je činilo lako uočljivom i neposredno kroz okular. Četiri zamalo međusobno jednake slike su snimane u kratkim vremenskim razmacima, tijekom petnaestak minuta. Lijevo od Jupitera se vidi i Ija, jedan od njegova četiri velika mjeseca.

Dan kasnije, vidljivost više nije bila toliko dobra, ali smo ipak uspjeli zabilježiti i jedan dvostruki tranzit preko Jupiterovog diska. Naime, te je večeri preko Jupitera prividno prešla Ija, njemu najbliži Galilejev prirodni satelit, a zajedno s njom i njena sjena. Kako su od opozicije prošla tek tri dana, Sunce, Zemlja i Jupiter su još uvijek bili skoro na istom pravcu, usljed čega je sjena mjeseca bila vidljiva zamalo točno ispod njega. Vulkanski aktivna Ija slične je boje kao i vrhovi Jupiterovih oblaka, pa ju je obično vrlo teško razlučiti naspram njih, dok se crnu točku sjene uvijek lako razaznaje. Mjesec je puno lakše primijetiti u trenutku kada se nađe blizu oboda Jupiterovog diska, kao što je slučaj na ovim slikama. Na njima je zabilježen i ledeni mjesec Europa, koja je svoj tranzit obavila nekoliko sati kasnije.