Nakon razmjerno nam bliske supernove SN 2013ej, koju smo prošlog ljeta imali priliku vidjeti u spiralnoj galaktici M74, prije nekoliko dana je otkrivena još jedna takva stelarna eksplozija u galaktici koju možemo smatrati susjedom našem Mliječnom Putu. Riječ je o M82, još jednoj spiralki, ponešto manjoj od M74 i prema nama okrenutoj bočno. Ta galaktika je udaljena od nas samo oko 11,4 milijuna svjetlosnih godina, te ona živi u paru s većom i sjajnijom M81. Središta tih dviju galaktika međusobno su razmaknuta samo nekoliko stotina tisuća svjetlosnih godina. Zbog njenog duguljastog oblika, M82 je zaslužila i nadimak Cigara. Kako se nalazi u cirkumpolarnom zviježđu Velikog Medvjeda, uvijek nam je iznad obzora, na visini ne manjoj od oko 23 stupnja. Stoga, ako se neko večer ovih dana pokaže vedrim (i ne osobito hladnim), vrijedi tu galaktiku radi njene sjajne supernove potražiti na nebu!
Supernove nisu nikakva rijetkost i njih se otkriva zamalo svakodnevno. Rijetkost su supernove koje su nam dovoljno blizu da ih možemo vidjeti i malim dalekozorom, dvogledom ili čak bez pomoći ikakvog instrumenta. Zvjezdana eksplozija o kojoj je ovdje riječ i koja je dobila oznaku SN 2014j, mogla bi u sljedećih nekoliko dana postati dovoljnom sjajnom da ju se može vidjeti i običnim lovačkim dvogledom. Njen sjaj bi mogao dosegnuti veličinu +8,5, što je još uvijek u granicama mogućnosti takvih instrumenata.
Za razliku od prošloljetne supernove, koja je predstavljala burno skončanje jedne prave, vrlo masivne zvijezde (bila je to supernova tipa II), SN 2014j predstavlja naizgled sličnu pojavu bitno drukčijeg porijekla. Radi se o termonuklearnoj eksploziji bijelog patuljka – istrošene i degenerirane jezgre zvijezde male ili srednje mase – koji je nakupio na sebe dovoljno tvari s normalne zvijezde s kojom je tvorio dvojni sustav da ga dodatna masa destabilizira i potakne fuziju atomskih jezgri. Drugi model tih takozvanih supernova tipa Ia pretpostavlja da ih izazivaju sudari i stapanja dvaju bijelih patuljaka, pri čemu masa bude dodana naglo, a ne postupnom i dugotrajnom akrecijom. Supernove tipa Ia imaju ključnu ulogu u kozmologiji, kao miljokazi za određivanje uistinu veliku udaljenosti u svemiru. Stoga je svaki takav prasak koji se dogodi dovoljno blizu da ga se može detaljno istražiti, prava dragocjenost za astrofiziku. Od 1972. g. nije bilo ovoliko sjajne supernove tipa Ia!
SN 2014j je otkrivena 21. siječnja, iz Zvjezdarnice Londonskog sveučilišta, i to zamalo slučajno. Čim je otkriće objavljeno, pronađene su brojne ranije fotografije na kojima se vidi ta supernova, od kojih je najstarija snimljena 15. siječnja. U tom je trenutku supernova imala sjaj od +14,4. Spektralna analiza njenog svjetla, načinjena 22. siječnja, pokazala je da se krš (vanjski slojevi bijelog patuljka) izbačen eksplozijom širi brzinom od 20 tisuća kilometara u sekundi!
Gore je slika M82 koju je 2006. g. snimio NASA/ESA-in Svemirski teleskop Hubble. Na slici je označen i približni položaj SN 2014j. (NASA, ESA i „The Hubble Heritage Team“ (STScI/AURA))
Donja slika uspoređuje izgled M82 iz prosinca prošle godine (gore) i u trenutku kada je supernova bila otkrivena (dolje). Položaj ionako vrlo upadljive SN 2014j, dodatno je označen dvjema crticama. (UCL/University of London Observatory/Steve Fossey/Ben Cooke/Guy Pollack/Matthew Wilde/Thomas Wright)