Tijekom proljeća koje je pred nama, na večernjem nebu će vladati skoro potpuna nestašica planeta vidljivih bez pomoći dalekozora. Nasuprot tome, na istočnom dijelu jutarnjeg neba u tome će godišnjem dobu vladati prava gužva! Sjajni planeti će se u sljedećim mjesecima susretati i mimoilaziti, ponekad na vrlo malim prividnim razmacima.

Priložene karte pružaju uvid u tri takva susreta (konjunkcije) planeta, od kojih će svakako najzanimljiviji biti onaj koji će se zbiti potkraj 30. travnja. Iz naših krajeva taj će susret Venere i Jupitera biti najbolje promatrati ujutro sljedećeg dana. Ta dva prividno najsjajnija planeta na nebu Zemlje će se u tom trenutku naći na manje od 20 lučnih minuta jedan od drugog: to su približno dvije trećine prividnog promjera punog Mjeseca.

Kako godina bude odmicala, tako će se vanjski planeti Mars, Jupiter i Saturn sve više prividno odmicati od Sunca, pa će se početkom ljeta početi pojavljivati na našem nebu i prije ponoći. U međuvremenu, na večernjem nebu ćemo moći vidjeti jedino malog Merkura, koji će se u posebno zanimljivom položaju naći uvečer 2. svibnja.

Potražimo li ga te večeri na zapadnom nebu, čim se počne smrkavati, vidjet ćemo ga između vrlo mladog Mjeseca i zvjezdanog jata Vlašići. Za tu će nam svrhu vjerojatno trebati dalekozor, a treba nas poslužiti i sreća s oblacima: ne smije ih biti blizu zapadnog obzora!

U astronomskom smislu, proljeće koje je pred nama počinje u nedjelju, 20. ožujka, u 16.33 h po našem vremenu. U tom će se trenutku Sunce naći točno iznad Zemljinog ekvatora, u tzv. proljetnoj točki, presjecištu ekliptike i nebeskog ekvatora.

Taj dan nazivamo proljetnom – ili točnije, ožujskom – ravnodnevicom, a stoga što tada od izlaska do zalaska Sunca protekne približno jednako vremena koliko i od njegova zalaska do sljedećeg izlaska. I dok će u umjernom pojasu sjeverne Zemljine polukugle toga dana započeti proljeće, za stanovnike južne polukugle bit će to prvi dan jeseni.