Na večernjem nebu opet već duže vremena vlada nestašica sjajnih planeta. Čak se i daleki Uran i Neptun, koje ne vidimo bez pomoći dalekozora, sada zatiču na jutarnjem nebu, u društvu Marsa, Jupitera i Saturna. Merkur i Venera su prije nekoliko dana prošli položajem gornje konjunkcije i sada su na našem nebu istočno od Sunca, ali proći će još dosta vremena dok se od njega ne udalje u dovoljnoj mjeri da ih možemo vidjeti prostim okom. To osobito vrijedi za Veneru: ona će se prividno najviše odmaknuti od Sunca tek na početku sljedeće godine, da bi onda u veljači postigla i svoj najveći prividni sjaj. Merkur će, pak, dana 22. srpnja postići najveću elongaciju - kutni odmak od Sunca - od čak 27° i u to ćemo ga vrijeme moći vidjeti neposredno prije zalaska Sunca, na zapadnom nebu. Kako je u to doba godine i dana ekliptika - staza Sunca po nebu koju približno prate i planeti - položena pod malim kutom u odnosu na obzor, unatoč velikoj elongaciji, Merkur će zalaziti ubrzo nakon Sunca. Planet Saturn će se na večernjem nebu početi pojavljivati sredinom ljeta, a u opoziciji će se naći tek 8. rujna. Tada će biti najbliže Zemlji, bit će najsjajniji, izgledat će najveći i vidjet će se cijele noći. Ali kako se Zemlja već približila ravnini njegova ekvatora, Saturnov prsten, jedna od najatraktivnijih tvorbi u cijelom Sunčevom sustavu, neće predstavljati onako dojmljiv prizor kao što je to bio slučaj prije nekoliko godina! Saturn i Mjesec će 21. kolovoza prirediti malu predstavu za one koji porane: u približno 5:36 h, u prvom svjetlu dana, naš će prirodni satelit stati između Zemlje i Saturna. Takve okultacije nisu osobito rijetke, ali uvijek ih je zanimljivo vidjeti. Na večernja pojavljivanja Marsa i Jupitera, trebat ćemo, pak, pričekati do jeseni.

Tijekom ovog ljeta se očekuje da će inače prilično opskurna zvijezda T Sjeverne Krune (ili kraće T CrB) naglo bljesnuti i postati nova, onako kako je to ranije bila učinila još barem dvaput, 1866. i 1946. godine. Ta je zvijezda tijesni dvojni sustav, sazdan od jednog crvenog diva i jednog bijelog patuljka. Potonji objekt na sebe povlači plin s puno većeg suputnika, a kada se toga materijala nakupi dovoljno, na površini patuljka dođe do žestoke fuzijske reakcije, dovoljno intenzivne da manjoj zvijezdi poveća sjaj za tisuće puta... ali i ne dovoljno jake da je potpuno razori! Takva pojava se zove nova. (Bijeli patuljci mogu eksplodirati i takvom silinom da pri tom budu posve razoreni. Tu pojavu nazivamo supernova tipa Ia.) Nakon što provala zamre, nakupljanje plina se nastavi, pa nove pokazuju razmjerno pravilnu periodičnost. Približno godinu dana prije gorespomenute poratne provale, T CrB je pokazala kratkotrajni pad sjaja, a ista je pojava primijećena i lani. U ovom trenutku T CrB ima sjaj od oko m = 10, što znači da ju se jedva može vidjeti i dvogledom. Kada nagovještena nova bude na vrhuncu sjaja, očekuje se da će postići sjaj od m = 3 ili čak od m = 2, tj. da će postati oko 1000 puta sjajnija no što je to sada! Drugim riječima, na kratko vrijeme, tijekom približno tjedan dana koliko se procjenjuje da će T CrB biti vidljiva prostim okom, dobro poznato zviježđe Sjeverne Krune će izgledati vrlo neobično.

Astronomsko ljeto će započeti u trenutku kada se Sunce nađe točno iznad sjeverne obratnice, što će se dogoditi kasno uvečer ovog četvrtka. Prema ukaznom (ljetnom) računanju srednjoeuropskog vremena, taj solsticij ili suncostaj će se zbiti 20. lipnja, u 22 sata i 50 minuta. U Splitu će se izlazak Sunca toga dana zbiti u 5 h i 13 min, a zalazak tek u 20 h 39 min. (Ta vremena vrijede za "teorijski horizont".) Između ta dva događaja, Sunce će u Splitu postići veću maksimalnu visinu iznad obzora od one koju će imati na ekvatoru! Na jugu Hrvatske će ta visina iznositi oko 70 stupnjeva, a na ekvatoru tek oko 67 stupnjeva. U našim krajevima, svijetli dio dana bit će najduži u odnosu na trajanje noći, dok će na južnoj polukugli planeta vrijediti upravo obratno: tamo će u četvrtak započeti astronomska zima.

Ljeto nije posljedica većeg približavanja Zemlje Suncu, već nagnutosti njene osi vrtnje u odnosu na ravninu kojom planet orbitira oko Sunca. Zapravo, Zemlja će se ujutro 5. srpnja naći na najvećoj udaljenosti od naše zvijezde u ovoj godini, na razmaku od oko 152,1 milijun kilometara!