Ove ćemo jeseni na večernjem nebu moći promatrati svih pet planeta koji se daju vidjeti i bez teleskopa! Teško uhvatljivi Merkur ćemo najlakše pronaći sredinom studenog, na zapadnom nebu, kratko vrijeme nakon zalaska Sunca. Dana 16. studenog će se od Sunca odmaknuti maksimalna 22,5 stupnja, te postići prividni sjaj od m = -0,25. To bi trebalo biti dovoljno da ga se uoči unatoč sjaju sumračnog neba. Veneru se, pak, već sada da lako uočiti, također na zapadnom nebu i kratko vrijeme nakon zalaska Sunca. Taj će planet tijekom cijele jeseni na putu oko Sunca nastaviti sustizati Zemlju. Zbog toga će se prividno odmicati od Sunca i postajati sve sjajnijim. Do početka zime će se naći na elongaciji od oko 46 stupnjeva i imat će sjaj od m = -4,3. Drugim riječima, tada će biti više od 40 puta sjajniji od Merkura mjesec dana ranije, a sjaj će mu i nakon toga nastaviti rasti!
Planeti koji uistinu jesu zanimljivi za promatranje teleskopom, divovski su Jupiter i Saturn. Iako je početkom rujna već prošao svojom opozicijom, kada je bio najbliži našem planetu, Saturn se svake vedre večeri još uvijek lijepo vidi, a tako će to ostati cijele jeseni, pa i nakon nje. Kako se Zemlja približava ravnini njegova prstena, taj Saturnov najistaknutiji ukras će se nastaviti prividno sužavati u dva šiljka koja će stršati sa strana planeta. Jupiter je, pak, odavno vidljiv na jutarnjem nebu, ali kako ga Zemlja orbitirajući oko Sunca sustiže, on se odnedavno počeo pojavljivati na našem nebu i prije ponoći. Sada ga vidimo kao vrlo sjajnu zvijezdu u zviježđu Bika, koja upadljivo ne treperi i koja se od večeri do večeri polako pomiče među pravim zvijezdama. Jupiter će nam najbliže biti dana 7. prosinca, kada će nas od toga najvećeg planeta u Sunčevom sustavu dijeliti malo više od 600 milijuna kilometara. Za malo manje od mjesec dana, prije ponoći će se na našem nebu početi pojavljivati i Mars. Od zadnjeg bliskog susreta Zemlje i Crvenog planeta su prošle već skoro dvije godine, a Mars će se u sljedećoj opoziciji naći sredinom siječnja 2025. g.
Na početku ljeta koje je na izmaku je bilo najavljeno pojavljivanje nove u zviježđu Sjeverne Krune. Inače neupadljiva i prostim okom nevidljiva zvijezda T CrB je na tjedan ili dva trebala postati itekako vidljiva i bez pomoći dalekozora, te postići sjaj usporediv s onim u Sjevernjače. Do provale je prema predviđanjima astronoma trebalo doći prije kraja ovog godišnjeg doba, ali to se nije dogodilo. Bljesak će izazvati termonuklearna reakcija na površini bijelog patuljka koji je dio dvojnog sustava T CrB i prilično je izvjesno da će se on uskoro uistinu zbiti, ali zviježđe Sjeverne Krune je sada vidljivo samo kratko vrijeme nakon zalaska Sunca i ono će u sljedećim tjednima zalaziti sve ranije.
Još od početka ljeta, Sunce je nezaustavljivo tonulo k jugu i pred nama je sada nova ravnodnevica ili ekvinocij. Astronomski gledano, taj prelazak Sunca preko ekvatora označit će i početak novog godišnjeg doba: na sjevernoj polukugli našeg planeta započet će jesen, dok će za južnu to biti prvi dan proljeća. Ova astronomska jesen za sjevernu Zemljinu polukuglu prema ukaznom (ljetnom) računanju srednjoeuropskog vremena započinje 22. rujna, u 14 sati i 44 minuta. Toga će jutra Sunce u Splitu izaći u 6 sati i 42 minute, dok će te večeri zaći u 18 sati i 51 minuta. (Ta vremena vrijede za "teorijski horizont".)
Vrijeme od izlaska do zalaska Sunca bit će toga dana približno jednako vremenu koje protekne od zalaska do izlaska. Zapravo, razlika između ta dva razdoblja će (za Split) biti najmanja tek 26. rujna, a na pravo izjednačenje u trajanju svijetlog i mračnog dijela dana, morat ćemo pričekati još nekoliko dana nakon toga. Tako je stoga što se razdani i prije negoli se Sunce pomoli nad obzor, te što se smrkne tek neko vrijeme nakon njegova nominalnog zalaska. No, noć će svakako vrlo brzo odnijeti prevagu nad danom i sve do konca godine i početka još jedne zime ona će bivati sve dužom.