Kada je WFPC2, u srpnju 1996, načinila ovu sliku, Io je prolazila ispred Jupitera. Perjanica se doima kao narančasta mrlja tik do ruba Ioe, u smjeru osam sati, nasuprot plavoj pozadini Jupiterovih oblaka. Ioine vulkanske erupcije izbacuju materijal stotine kilometara u svemir, u divovskim perjanicama plina i prašine. Na ovoj slici, materijal je morao biti izbačen brzinom većom od 3 200 km/h da bi se oblikovala perjanica te veličine - najveća dosad opažena na Io!

Dosad su ovakve pojave bile viđene jedino putem svemirskih letjelica u blizini Jupitera, te njihovo uočavanje od strane Svemirskog teleskopa Hubble, koji orbitira oko Zemlje, otvara nove mogućnosti za dugoročna proučavanja ovog izuzetnog fenomena.

Perjanica koju ovdje vidimo, izbačena je iz Pelea, jednog od najsnažnijih Ioinih vulkana. Peleove erupcije viđane su i ranije. U ožujku 1979, svemirska letjelica Voyager 1 snimila je 300 km visoki oblak iznad Pelea. Ali kada je u srpnju 1979. kraj Jupitera proletio Voyager 2, vulkan nije bio aktivan. Ova Hubbleova opservacija prvi je pogled na neku erupciju Pelea od ekspedicija dvaju Voyagera.

Zbog više razloga, Ioine vulkanske perjanice puno su više od onih koje stvaraju zemaljski vulkani. Mjesečeva rijetka atmosfera ne pruža otpor širećim vulkanskim plinovima; njegova slaba gravitacija (jedna šestina Zemljine) dopušta materijalu da se, prije pada, popne na veću visinu; njegovi najveći vulkani su, usto, snažniji od većine vulkana na Zemlji.

Ova slika kompozit je pojačane kontrastnosti, nastao od jedne ultraljubičaste fotografije (260 nm), izražene plavom bojom, te ljubičaste fotografije (410 nm), izražene narančastom bojom. Narančasta boja se vjerojatno pojavljuje zbog apsorpcije i/ili raspršivanja ultraljubičastog svjetla u perjanici. Ovo svjetlo s Jupitera prolazi kroz perjanicu i biva upijeno od plinovitog sumpornog dioksida ili raspršeno u finoj prašini (ili i jedno i drugo), dok ljubičasta svjetlost nesmetano prolazi. Buduće Hubbleove opservacije mogle bi presuditi između plinskog i prašinskog objašnjenja.

[John Spencer (Lowell Observatory) and NASA]