| Pogledavši u nebo
prvi put nakon uspješne servisne misije u prosincu 1999. g, NASA-in Svemirski
teleskop Hubble uhvatio je ovaj veličanstveni prizor jedne planetarne maglice,
sjajnog ostatka jedne umiruće, Suncu slične zvijezde. Taj zvjezdani ostatak,
prvi put uočen od strane Willama Herschela 1787. g, nazvan je maglica "Eskim"
(NGC 2392) jer, gledana kroz teleskope na tlu, podsjeća na lice okruženo
krznenom kapuljačom. Na Hubbleovom snimku, ta je "kapuljača" zapravo disk
materijala ukrašenog prstenom kometolikih objekata, s repovima okrenutim od
središnje umiruće zvijezde. I "lice" Eskima sadrži neke zadivljujuće
pojedinosti. Premda svijetlo središnje područje podsjeća na isprepleteno klupko,
ono je, zapravo, mjehur materijala izbačenog u svemir snažnim "vjetrom" vrlo
brzog materijala iz središnje zvijezde.
Ova se planetarna
maglica počela oblikovati prije oko 10000 godina, kada je umiruća zvijezda stala
izbacivati materijal u svemir. Maglica je načinjena od dviju eliptično
oblikovanih polutki materijala koji struji iznad i ispod zvijezde. Na ovoj
fotografiji, jedna od polutki leži ispred druge, pokrivajući dio one
udaljenije.
Znanstvenici
vjeruju da je prsten gustog materijala oko zvijezdina ekvatora izbačen tijekom
faze crvenog diva, pri čemu je oblikovana maglica. Ovaj gusti pojas materijala
napreduje polako, brzinom od 116000 km/h, priječeći tako brzom stelarnom vjetru
da odgura materijal oko ekvatora. Umjesto toga, vjetar (brzinom od 1,5 milijuna
kilometara na sat) otpuhuje materijal iznad i ispod zvijezde, stvarajući
izdužene mjehure. Ti mjehuri nisu glatki kao baloni, već u sebi imaju pramenje
gušćeg materijala. Svaki od mjehura dug je oko 1 svjetlosne godine, a oko pola
širok. Znanstvenicima još uvijek nije jasno porijeklo kometolikih oblika u
"kapuljači". Jedno moguće objašnjenje jest to da su oni nastali kolizijom sporih
i brzih plinova.
Maglica Eskim
nalazi se na 5000 svjetlosnih godina od Zemlje, u zviježđu Blizanaca. Snimka je
načinjena 10. i 11. siječnja 2000. g, putem WFPC2. Sjajni plinovi u maglici,
daju joj boju: dušik (crvenu), vodik (zelenu), kisik (plavu) i helij
(ljubičastu).
[NASA, Andrew Fruchter and the ERO Team (Sylvia Baggett (STScI), Richard Hook (ST-ECF), Zoltan Levay (STScI))]
|