Svemirska slikovnica

27.03.2003.

Svjetlost praska tajnovite zvijezde odjekuje svemirom

Siječnja 2002. g, jedna bezlična zvijezda u jednom slabo znanom zviježđu, iznenada je postala 600000 puta sjajnija od Sunca, što ju je privremeno učinilo nasjajnijom zvijezdom galaktike Mliječni put.

Tajnovita se zvijezda odavno vratila u anonimnost, no promatranja pojave zvane "svjetlosna jeka", provedena NASA-inim Svemirskim teleskopom Hubble, otkrila su zapanjujuće nove detalje. Njima bi astronomi mogli pregledati trodimenzionalnu građu ljuski prašine koje okružuju ostarjelu zvijezdu, kao da se koriste tomografom.

"Poput nekih slavnih ličnosti u prošlosti, i ova je zvijezda imala svojih 15 minuta slave", kaže Anne Kinney, ravnateljica NASA-inog Prgorama za astronomiju i fiziku. "No njena ostavština još istrajava, u sablasnoj svjetlosnoj predstavi koja se odvija u svemiru. Srećom, NASA-in Hubble ima sjedalo u prvom redu i može izvrsno vidjeti taj jedinstveni događaj u našoj galaktici."

Svjetlo nastalo stelarnom eksplozijom, koje se odražavalo od cirkumstelarne prašine negdje u našoj galaktici, zadnji je put viđeno 1936. g, puno prije negoli je Hubble mogao proučiti taj plimni val svjetla i otkriti prašnjavi podzemni svijet crnog međuzvjezdanog svemira.

"Kako se svjetlo nastalo provalom nastavlja odražavati od prašine koja okružuje zvijezde, presjeci prašinskog omotača koje vidimo, stalno se mijenjaju. Hubbleov pogled toliko je oštar da njime možemo načiniti 'astronomski tomografski sken' prostora oko zvijezde", kaže astronom Howard Bond, iz STScI-ja u Blatimoreu, voditelj promatračkih aktivnosti.

Bond i njegov tim uporabili su Hubbleove slike kako bi ustanovili da je ta mušičava zvijezda, zvana V838 Monocerotis (Jednoroga - V838) od Zemlje udaljena oko 20000 svjetlosnih godina. Zvijezda je u kratkom bljesku oslobodila dovoljno energije da obasja okolnu prašinu, poput nekog špiljara koji bljeskalicom osvjetljava stijenke dosad neotkrivene jame. Pretpostavlja se da je obasjane prašinske ljuske izbacila sama zvijezda, u ranijim provalama. Svjetlo zadnje eksplozije putuje do prašine, a onda se od nje odražava prema Zemlji. Zbog posrednosti staze kojom se giba, ta svjetlost stiže do Zemlje više mjeseci nakon onog svjetla koje je sa zvijezde pošlo pravo prema Zemlji.

Ova provala V838 Mon (animacija) bila je donekle nalik novi, puno češćoj stelarnoj eksploziji. Uobičajena nova je normalna zvijezda koja prebacuje vodk na svoga pratioca, zvijezdu bijelog patuljka. Vodik se gomila sve dok spontano ne eksplodira zbog nuklearne fuzije - poput divovske hidrogenske bombe. Time bude izložena usijana zvjezdana jezgra, s temperaturom od više stotina tisuća stupnjeva Celzija.

Nasuprot tome, V838 Mon nije odbacila svoje vanjske slojeve. Umjesto toga, ona je enormno povećala svoju veličinu, dok joj se površina rashadila do temperature tek malo veće od one u žarulje. Ta pojava napuhavanja do ogromnosti, bez gubitka vanjskih slojeva, vrlo je neobična i posve različita od obične eksplozije nove.



"Muku mučimo pokušavajući razumjeti ovu provalu, budući smo uočili ponašanje koje nije bilo predviđeno današnjim teorijama provala nova", kaže Bond. "Mogla bi biti riječ o rijetkoj kombinaciji stelarnih svojstava kakvu još nismo susreli."

Zvijezda je toliko jedinstvena da bi mogla predstavljati rijetko viđenu prijelaznu fazu u razvoju zvijezda. Zvijezda pokazuje neke sličnosti s krajnje nestabilnim ostarjelim zvijezdama poznatima pod imenom eruptivnih promjenjivih, koje pojačavaju sjaj iznenada i mimo svakog predviđanja.

Kružna svjetlosna jeka sada je na nebu narasla do dvostrukog kutnog promjera Jupitera. Astronomi očekuju da će se obris kojega ona tvori nastaviti širiti kako svjetlost odražena od udaljenijih područja omotača bude konačno stizala do Zemlje. Bond predviđa da će se jeka moći promatrati do konca ovog desetljeća. Na koncu će početi stizati svjetlo odraženo sa suprotnog kraja maglice, što će stvoriti dojam njenog smanjivanja i potpunog iščezavanja.




Svjetlosna jeka iz zvijezde V838 Monocerotis

Ovaj niz slika načinjenih instrumentom ACS na NASA-inom Svemirskog teleskopu Hubble, na dramatičan način pokazuje odjekivanje svjetla kroz svemir, izazvano jednom neobičnom stelarnom provalom u siječnju 2002. g. Bljesak svjetla iz ove bizarne zvijezde širi se svemirom i odražava se od okolnih prašinskih ljuski, otkrivajući zapanjujuće šareno "oko".

Ovaj niz slika snimanih od svibnja do prosinca 2002. g, prikazuje prividne promjene u izgledu cirkumstelarne prašine: privid nastaje stoga što su na različitim slikama, obasjani različiti dijelovi maglice. To je tzv. svjetlosna jeka. Od prve do posljednje slike, prividni promjer maglice narastao je od 4 do 7 svjetlosnih godina. To stvara dojam da se prašina širi svemirom brzinom većom od brzine svjetlosti. Zapravo, prašinska se ljuska uopće ne širi, već samo svjetlo bljeska zvijezde mete kroz maglicu. Različite boje unutar maglice odražavaju promjene u boji zvijezde tijekom provale.

Crvena zvijezda u središtu ove očnoj jabučici slične tvorbe, neobični je eruptirajući superdiv zvan V838 Monocerotis, smješten na oko 20000 svjetlosnih godina od nas, u zimskom zviježđu Monocerosa (Jednoroga). Crne praznine oko crvene zvijezde su područja u svemiru u kojima nema prašine. Vidimo da maglica ima građu švicarskog sira.

Vidi i 0650, 0502 i 0410!

[NASA, ESA and H.E. Bond (STScI)]