Ovo je prvi put da je struktura brzina u srcu toga objekta (ili njemu sličnih) izmjerena na tako zoran način, tako blizu središnjoj crnoj jami.

Dva jednaka stošca emitiranog plina tjerana su energijom oslobođenom iz supermasivne crne jame za koju se vjeruje da počiva u srcu ove Seyfertove galaktike. STIS-ovi podaci jasno pokazuju da se plinski čvorovi osvijetljeni jednim od tih stožaca, kreću brzo prema nama, dok se oni obasjani drugim stošcem, brzo odmiču od nas.

Snimke su rotirane kako bi se prikazala ista orijentacija NGC 4151. Snimke su načinjene pomoću:

WFPC2-e (gore lijevo)

Hubbleova fotografija emisije kisika (500,7 nm) iz plina u srcu NGC 4151. Premda se može vidjeti struktura dvojnih stožaca, slika ne pruža nikakve obavijesti o gibanju kisika.

STIS-a - u vidljivoj svjetlosti (gore desno)

Na ovoj STIS-ovoj spektralnoj slici kisika, brzine čvorova određene su usporedbom čvorova plina na stacionarnoj fotografiji WFPC2-e s vodoravnim položajem čvorova na STIS-ovoj slici.

STIS-a - u vidljivoj svjetlosti (dolje desno)

Na ovoj slici lažnih boja, dvije emisijske crte kisika (slabija, na 495,9 nm i jača, na 500,7 nm) jasno se vide. Vodoravna crta koja prelazi preko slike je od svjetla generiranog snažnom crnom jamom u središtu NGC 4151.

STIS-a - u ultraljubičastoj svjetlosti (dolje lijevo)

Ova STIS-ova spektralna snimka prikazuje razdiobu brzine u emisiji ugljika iz plina u jezgri NGC 4151. Treba više energije kako bi se ugljični plin natjeralo da svijetli (C IV, pri 154,9 nm), negoli ionizirani kisik na drugim slikama. Zbog toga smatramo da je ugljik koji odašilje bliži srcu energetskog izvora.

[John Hutchings (Dominion Astrophysical Observatory), Bruce Woodgate (GSFC/NASA), Mary Beth Kaiser (Johns Hopkins University), Steven Kraemer (Catholic University of America), the STIS Team., and NASA]