Planetarna maglica predstavlja posljednju fazu u razvoju zvijezde slične našem Suncu. Ta zvijezda u središtu IC 418 bila je prije nekoliko tisuća godina crveni div, no tada je u prostor oko sebe odbacila svoje vanjske slojeve, oblikovavši na taj način ovu maglicu: njen je promjer narastao do oko 0,1 svjetlosne godine. Stelarni ostatak u središtu je vrela jezgra crvenog diva, iz kojega ultraljubičasto zračenje struji u okolni plin, izazivajući u njemu fluorescenciju.

Za nekoliko tisuća godina, maglica će se postupno raspršiti u svemir, da bi potom zvijezda nastavila blijediti, hladeći se kao bijeli patuljak. Očekuje se da će i naše Sunce stići slična sudbina, no, srećom, to se neće zbiti za još nekih 5 milijarda godina.

Ova Hubbleova slika IC 418 lažno predočava boje, a temelji se na fotografijama koje je WFPC2 načinila u veljači i rujnu 1999. g, kroz filtere koji izdvajaju svjetlo iz različitih kemijskih elemenata. Crveno prikazuje emisiju ioniziranog dušika (najhladnijeg plina u maglici, najviše udaljenog od vrele jezgre), zeleno je emisija iz vodika, dok plavo predočava ionizirani kisik (najvrući plin, najbliži središnjoj zvijezdi). Izuzetna tekstura vidljiva u ovoj maglici, Hubbleovo je otkriće i njeno porijeklo još uvijek nije poznato.

[NASA and The Hubble Heritage Team (STScI/AURA)]