| Lebdeći u vanjskom
dijelu Sunčeva sustava kao kakav divovski leteći tanjur, Saturn izvodi predstavu
dok se planet i njegov čudesni sustav prstenâ veličanstveno klate gore-dolje
tijekom 29-godišnjeg putovanja oko Sunca. Ove slike, koje je načinio Svemirski
teleskop Hubble, snimane od 1996. g. do 2000. g, prikazuju kako se Saturnovi
prsteni rastvaraju, od skoro bočnog položaja, do zamalo najveće otvorenosti,
kako sjeverna polukugla planeta prelazi iz jeseni u zimu.
Saturnov je
ekvator u odnosu na njegovu orbitu nagnut 27 stupnjeva, što je vrlo slično
Zemljinu nagibu od 23 stupnja. Dok se Saturn giba duž svoje orbite, k Suncu mu
je nagnuta prvo jedna, a onda i druga polukugla. Ta ciklična promjena izaziva
godišnja doba na Saturnu, isto onako kako promjena orijentacije Zemljine
nagnutosti stvara godišnja doba na našem planetu. Prva snimka u ovom nizu, dolje
lijevo, načinjena je malo nakon jesenske ravnodnevice (ekvinocija) na sjevernoj
polukugli (odnosno proljetne ravnodnevice na južnoj polukugli). Do posljednje
slike u nizu, gore desno, nagib se približio svome ekstremu, zimskom suncostaju
(solsticiju) na sjevernoj polukugli (odnosno ljetnom suncostaju na južnoj
polukugli). (Animacija)
Astronomi
proučavaju ovaj sklop fotografija kako bi istražili tanane promjene u boji i
sjaju prstenâ. Oni se nadaju naučiti više o njihovu sastavu, načinu na koji su
nastali i tome koliko bi mogli potrajati. Saturnovi su prsteni nevjerojatno
tanki - debljina im iznosi jedva oko 10 metara. Prsteni su načinjeni od
zaprašnjenog vodenog leda, veličine kamenih gromada i manjih krhotina koje se
međusobno nježno sudaraju dok orbitiraju oko Saturna. Saturnovo gravitacijsko
polje neprestano razara te ledene komade, držeći ih razvučenima i priječeći im
da se okupe i oblikuju mjesec. Prsteni, kako su ovdje prikazani, imaju
blijedocrvenkastu boju, zbog prisutnosti organskih materijala pomiješanih s
vodenim ledom.
Saturn ima promjer
od oko 120000 km i na polovima je spljošten zbog svoje vrlo brze vrtnje. Dan mu
traje samo 10 sati. Snažni vjetrovi stvaraju vodoravne pruge u atmosferi ovog
divovskog plinskog planeta. Tanane varijacije u boji oblaka nastaju zbog smoga u
gornjim slojevima atmosfere, koji se stvara kada ultraljubičasto zračenje obasja
plin metan. Dublje u atmosferi, vidljivi oblaci i plinovi postupno se stapaju u
vruće i gušće plinove, ali dolje nema čvrste površine na koju bi mogla sletjeti
neka svemirska letjelica u posjeti Saturnovu sustavu.
Svemirska
letjelica Cassini/Huygens, lansirana sa Zemlje 1997. g, već je podosta odmaknula
na svom putu prema Saturnu. Ona će tamo stići 2004. g: na Titan, Saturnov
najveći mjesec, spustit će se jedna sonda, dok će druga četiri godine orbitirati
oko planeta kako bi detaljno istražila cijeli Saturnov sustav.
[NASA and The Hubble Heritage Team (STScI/AURA)]
|