| Ovo je spektakularni
pogled "izbliza" kojega je NASA-in Svemirski teleskop Hubble bacio na
"električno" plavu polarnu svjetlost koja sablasno svjetluca na 800 milijuna
kilometara od nas, na divovskom planetu Jupiteru. Polarne svjetlosti ili aurore,
zastori su svjetla koji nastaju kada elektroni visokih energija dojure kroz
magnetno polje u gornju atmosferu. Elektroni pobuđuju plinove u atmosferi,
tjerajući ih da svijetle. Slika prikazuje glavni oval aurore, postavljene oko
sjevernog magnetnog pola, uz raspršenije emisije unutar polarne kape.
Premda ova polarna
svjetlost podsjeća na slične pojave koje krune Zemljina polarna područja,
Hubbleova slika prikazuje jedinstvene emisije iz magnetnih "otisaka" triju
Jupiterovih najvećih mjeseca. (Do tih se točaka dolazi slijedeći silnice
Jupiterova magnetnog polja, od svakog satelita prema planetu.)
Na ovoj slici se
mogu vidjeti auroralni otisci Io (duž lijevog ruba), Ganimeda (blizu središta) i
Europe (malo ispod i desno od Ganimedova otiska). Ove emisije, prouzročene
električnim strujama koje generiraju sateliti, koje teku duž silnica Jupiterova
magnetnog polja i koje na koncu upadaju u gornje slojeve njegove atmosfere i iz
njih ponovo izbijaju. Takvo što na Zemlji ne postoji.
Ovu
ultraljubičastu sliku Jupitera snimio je uređaj STIS, na Svemirskom teleskopu
Hubble, 26. studenog 1998. g. U ultraljubičastom svjetlu, aurora se jasno
ističe, ali građa Jupiterovih oblaka zaklonjena je izmaglicom.
14. prosinca 2000,
zaokružena su dva tjedna intenzivnih zajedničkih promatranja aurore koja su
ostvarili Hubble i svemirska sonda Cassini. Cassini će se približiti Jupiteru na
svom putu k Saturnu, do kojega bi trebao stići u srpnju 2004. g. U siječnju
2001. g, bit će proveden drugi dio toga istraživanja, kada Hubble bude promatrao
polarne svjetlosti na dnevnoj strani Jupitera, dok će
Cassini snimati one na noćnoj strani, netom nakon najvećeg približavanja
planetu. Istraživački tim razvit će računalne modele koji bi trebali predvidjeti
kako te polarne svjetlosti djeluju, što će baciti novo svjetlo na utjecaj
sunčeva vjetra na magnetna polja planeta.
[NASA/ESA, John Clarke (University of Michigan)]
|