Smještena na oko 130 milijuna svjetlosnih godina od nas, NGC 4650A je jedna od samo 100 poznatih galaktika s polarnim prstenom. Njihova neobična prstenasto-diskoidna građa još nije posve shvaćena. Jedna je mogućnost ta da su polarni prsteni ostaci kolosalnog sudara između dviju galaktika koji se zbio u dalekoj prošlosti, vjerojatno prije barem milijardu godina. Ono što je preostalo od jedne od tih galaktika, sada je vrteći unutarnji disk starih crvenih zvijezda u središtu. U međuvremenu se još jedna, manja galaktika suviše približila, te je vjerojatno bila teško oštećena ili razorena. Tijekom takve kolizije, plin iz manje galaktike bio bi strgnut i zarobljen od strane veće, što bi stvorilo novi prsten prašine, plina i zvijezda, kojega vidimo da orbitira oko veće galaktike, skoro pod pravim kutom u odnosu na stari disk. To je polarni prsten (Na slici u vodoravnom položaju! Prim. prev.), kojega se na Hubbleovoj snimci NGC 4650A, načinjenoj pomoću WFPC2, može vidjeti skoro postrance. Snimka je načinjena kroz tri različita filtera: plavi, zeleni i blisko-infracrveni.

STH jasno razlučuje strukture u ovoj izvanrednoj galaktici, tek nedavno otkrivene na fotografijama načinjenim velikim teleskopima s površine Zemlje. Hubbleova snimka pokazuje i pojave ranije nepoznate. On potvrđuje da je sjajno središnje područje koncentrirane svjetlosti potpuno glatko i pravilna oblika, što ukazuje na to da je riječ o gustom sustavu sačinjenom od starijih zvijezda, u kojemu ima malo prašine ili plina. Vjerujemo kako je to nekoć bila tipična galaktika srednje veličine, no koja je promijenjena, vjerojatno procesom koji je načinio i složeni polarni prsten. Središnje tamne pruge vide se stoga što oblaci plina i prašine u prstenu zaustavljaju svjetlo, postavljeni tako između nas i unutarnje galaktike. Na takvim mjestima u većini galaktika nastaju mlade zvijezde, a NGC 4650A nije nikakva iznimka. Sjajne plavkaste grudice, osobito uočljive u vanjskim dijelovima prstena, područja su koja sadrže sjajne mlade zvijezde, što je primjer ponovnog rađanja zvijezda iz ostataka jedne drevne galaktičke katastrofe. Polarni prsten izgleda jako izobličen. U glavnom dijelu prstena ne ističu se nikakvi spiralni uzorci, a prisutnost mladih zvijezda izvan glavnog prstena pokazuje da je ovaj izvitoperen i da ne leži u jednoj ravnini. Ekipa astronoma koja nastoji odgonetnuti razvoj ove neobične galaktike, prije svega želi saznati prosječnu starost zvijezda u tom polarnom prstenu.

Kako se polarni prsten proteže daleko u aureolu NGC 4650A, on pruža jedinstvenu prigodu za mapiranje "tamne materije", za koju su vjeruje da okružuje većinu galaktika oblika diska. Tamnom se naziva stoga što ne odašilje svjetlo, već ju se može otkriti jedino preko gravitacijskog učinka na zvijezde i plin u galaktici. Tamna materija objašnjava zašto se zvijezde u diskovima u većini spiralnih galaktika gibaju oko galaktičkih jezgri stalnim brzinama, bez obzira na udaljenost od osi vrtnje.To kretanje nije nalik načinu na koji planeti orbitiraju oko Sunca - oni se gibaju to sporije što su dalje od Sunca, kako već Sunčevo privlačenje slabi s porastom udaljenosti. Stalne brzine zahtijevaju dodatno gravitacijsko privlačenje, te one stoga impliciraju postojanje nekog nevidljivog materijala u većini galaktika. U NGC 4650A, i stari rotirajući disk i tamna materija oko galaktike, razvlače polarni prsten. Kako je prsten postavljen polarno u odnosu na unutarnji disk, znanstvenici mogu istraživati kombinaciju privlačenja, a time i razdiobu tamne materije.

Ime NGC 4650A znači da je ta galaktika sjajniji dio galaktika označenih brojem 4650, u Novom općem katalogu (New General Catalogue) maglica i zvjezdanih jata. Taj je katalog 1888. g. objavio J. L. Dreyer, a uglavom se temelji na opservacijama Williama i Johna Herschela koji su promatrali nebo svojim teleskopima, dok je Caroline Herschel (Caroline je bila Williamova sestra, a John njegov sin. Prim. prev.) provjeravala njihove nalaze i reducirala nebeske položaje zanimljivih objekata. Tako smo za samo 100 godina, prešli put od astronoma koji su kroz teleskope na površini Zemlje zurili u nebo, do onih koji koriste elektronske kamere na svemirskim robotskih teleskopima!

[The Hubble Heritage Team (AURA/STScI/NASA)]