Ova slika, snimljena ACS-om u Svemirskom teleskopu Hubble, prikazuje jezgru velikog zbijenog jata Messier 13 (M13) i predstavlja izvanredno jasan prikaz stotina tisuća zvijezda u tom jatu, jednom od najsjajnijih i napoznatijih na nebu. Udaljeno samo oko 25 tisuća svjetlosnih godina i široko oko 145 svjetlosnih godina, M13 privlači naše poglede još otkako ga je 1714. g. otkrio Edmund Halley, istaknuti britanski astronom. To se jato nalazi u zviježđu Herkula i tako je sjajno da ga se pod povoljnim uvjetima može vidjeti i prostim okom. Kao što je zapisao Halley: "To je tek malena mrlja, no ona se pokaže i golom oku kada je nebo jasno i na njemu Mjeseca nema." M13 je bio metom prema kojoj je 1974. g. antenom radioteleskopa Arecibo bila upućena jedna simbolična poruka, kojom su ljudi pokušali uspostaviti komunikacijom s nekom možebitnom izvanzemaljskom inteligencijom. Međutim, novije studije pokazuju da su planeti vrlo rijetki u zvijezdama gusto napučenim okolišima zbijenih jata.

M13 se usto pojavljivao i u književnosti. U svome romanu "Sirene s Titana", napisanom 1959. g, Kurt Vonnegut je napisao: "Sa svakim satom koji protekne, Sunčev sustav se nađe na 69 tisuća kilometara bliže zbijenom jatu M13 u Herkulu - a opet, još uvijek ima nekih čudaka koji uporno tvrde da napredak ne postoji." Pomak s Halleyevih ranih teleskopih promatranja do ove Hubbleove slike, u određenoj mjeri pokazuje koliko je astronomija napredovala u zadnjih tristo godina.

Ova je slika sastavljena od fotografija snimljenih širokokutnim kanalom ACS-e u Svemirskom teleskopu Hubble. Podaci dobiveni kroz plavi filter (F435W) obojeni su na njoj plavo, oni dobiveni crvenim filterom (F625W) obojeni su zeleno, dok su podaci u bliskoinfracrvenom području (kroz filter F814W) obojeni crveno. Vremena eksponiranja iznosila su, redom po filteru, 1480, 380 i 567 sekunda. Vidno polje na slici široko je oko 2,5 lučne minute.

[ESA/Hubble and NASA]